Koliko živaca košta varjanta uradi sam?

,,Ludost je prepirka sa stvarnošću.’’
treniranje_zivaca

        Želeli ste da pišete. Kako to reče moj poznanik i kolega po peru g-din Luka Mičeta: ,,U svakom piscu postoje kreativni demoni koji nas teraju da idemo dalje, pišemo i stvaramo, gubeći na taj način po malo i sami sebe.’’

            Pa dobro. Možda tada niste to znali, ali ste saznali kada ste počeli da obijate pragove raznih izdavača da nakon pisanja sledi usiljeni trening živaca.

           Ako ste se odlučili sami da izdate knjigu, pretpostavićemo da imate barem osnovna znanja za rad u Photoshop-u u kome biste odradili dizajn korica knjige i pripremu za štampu.

          Što se tiče preloma stranica to biste u word-u možda mogli da uradite i sami, mada nije preporučivo, dok lekturu i korekturu nikako ne biste smeli da radite sami.

           Sobzirom da ste sami pisali redove vaše knjige, mislite li da postoji realna mogućnost da sami ispravljate ono što ste prethodno napisali.

           Pred vama su dva izbora, ili angažovanje profesionalnog lektora i korektora ili angažovanje nekog od vaših prijatelja, profesora srpskog jezika i književnosti, koji vam neće naplatiti, mada ipak postoji mogućnost da će vam neka od grešaka promaći u konačnoj verziji i na kraju takva knjiga otići u štampu. Doduše, nikada nije garancija ni da će vam lektor kog budete platili posao odraditi kvalitetno i bez ijedne greške.

           Nekada se lektorisalo na papiru, olovkom. Danas se lektoriše gledajući u ekran monitora, koji nakon nekoliko časova ume da zamori oko i učini da se po koja greška potkrade.

            I meni se dešavalo da nekoliko puta da sam i nakon lekture i korekture, iščitavajući knjigu nailazio na sitnije greške, slovne i gramatičke, pa čak i nakon mog iščitavanja, neki od mojih prijatelja su čitajući za mnom pronalazili još sitnih, skrivenih slovnih greškica.

          Nije džabe ona narodna:,,Dva para očiju više vide od jednog!’’

     Preporuka svim  piscima avanturistima i samoizdavačima je da vaše rukopise nakon lekture i korekture obavezno iščita bar još nekoliko vaših najbližih prijatelja.

        Uradili ste korice knjige, lekturu i korekturu, prelom i sve lepo upakovali.

       Odlično! Vaša knjiga je konačno spremna za ulazak u štampariju.

         Pa nije baš tako! Ono što sada sledi je birokratski deo. Treba se registrovati kod Narodne biblioteke, odnosno  dobiti  CIP i ISBN broj od strane Nacionalne ISBN agencije.

     Iako sam postupak nije preterano težak, može biti zbunjujuće kada prvi put sami prolazite kroz to.  Treba popuniti obrasce za Narodnu biblioteku, proslediti ih elektronskim putem nazad, kao i rukopis. Dobijate CIP I ISBN na vašu imejl adresu i sada je vaša knjiga spremna za štampu. Ostalo je samo još da odaberete  jednu od ,,mnogobrojnih’’ štamparija koje vam tek mogu napraviti problem, kako u samoj štampi, tako i u dogovorenim rokovima.